Rodni list Sarajeva: 555 godina Vakufname Isa-bega Ishakovića - VIDEO

Isa-beg Ishaković ostao je upamćen kao dobar vojskovođa i upravitelj, ali njegova najveća ostavština svakako je grad Sarajevo, čiji je on osnivač.

Ovo je kazao direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice BiH dr. Senaid Zajimović na okruglom stolu koji je održan u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu povodom 555 godina Vakufname Isa-bega Ishakovića – Rodnog lista Sarajeva.

Godina 1462. kada je napisana Vakufnama Isa-bega Ishakovića smatra se godinom kada je Sarajevo izgrađeno.

Isa-begova vakufnama najstariji je i najznačajniji dokument za izučavanje nastanka Sarajeva, a Zajimović je naglasio da je pored toga i prvi pisani dokument koji govori o graditeljskoj djelatnosti na ovim prostorima.

Svoje zadužbine Isa-beg je uvakufio ”…tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na ma koji način preći u čije puno vlasništvo (mulk), nego da vječno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano “sve dok Bog ne ostane jedini Gospodar zemlje i svega što je na njoj; on je najbolji Nasljednik”.

Njegova imovina, uvakufljena i neuvakufljena prostirala se na području užeg jezgra Sarajeva-čaršije, Bendbaše, Faletića, s obje strane Koševskog potoka, Nahoreva, Trebevića, Pala, Rakovice, Trnova, Binježeva, Hadžića, Pazarića, Dobrinje, Butmira, Osijeka, Vlakova, Visokog.

– Vakuf Gazi Isa – bega je u vrijeme kada je obznanjena njegova vakufnama posjedovao impozantnu imovinu. Ona je shodno vremenu i običajima tog doba bila jasno i precizno određena i omeđena. U „zlatno doba Sarajeva“, Gazi Isa begov vakuf je bio u stanju ispuniti vakifovu volju i odgovoriti sve većim potrebama urbanizacije grada – kaže Zajimović.

Prvo muslimansko naselje (mahala) u Sarajevu, naveo je on, nastalo je oko današnje Careve džamije, čiji je graditelj Isa beg. I mahala a i džamija su nastale prije 1462. godine, most preko Miljacke, Careva ćuprija, prvobitno u XV stoljeću, između 1439. i 1462. godine.

Isa begovi vakufi kroz historiju su brojni, a najpoznatiji su Isa-begova musafirhana (tekija) na Bendbaši u Sarajevu, koja je nekoliko je puta spaljivana i obnavljana, a uz Isa-begovu musafirhanu prije 1650. godine Hadži Mahmut sagradio je mevlevijsku tekiju, jedinu tekiju mevlevijskog reda u Bosni i Hercegovini.

– Pored svega navedenog treba posebno spomenuti i vodovod te devet mlinova koje je Isa beg izgradio na Miljackoj. Vodovod je sagrađen u jesen 1461. godine i predstavlja najstariji vodovod u Sarajevu, sa funkcijom od preko 420 godina. Na Bendbaši je izgradio mlinove, koji su funkcionisali sve do 1875. godine kada ih je srušila nabujala Miljacka – podsjetio je Zajimović.

Isa-begov hamam (banja) prvi put je spomenut u Isa begovoj vakufnami iz marta 1462. godine. Posjedovao je dva jednaka dijela, muški i ženski, sa po dvije prostorije za kupanje i jednom zajedničkom prostorijom, u kojoj se kasnije nalazilo kupatilo za ritualna pranja Jevreja.

Shvativši značaj prometa i trgovine, još 1462. godine Isa-beg je dao izgraditi i prvi han, karavan saraj, u Sarajevu, tačnije u Vrhbosni. Nazvan Kolobara, bio je jako sličan Morića hanu, posjedovao je 40 prostorija, 4 magaze i veliko skladište za robu. Mogao je primiti 400 ljudi i 35 konja.

Kroz pet i po stoljeća duge historije Isa begovi vakufi odolijevali su vremenu i političkim prilikama, rekao je Zajimović i dodao da je sudbina njegovih vakufa dijelila sudbinu ostalih vakufa u BiH, te su i nakon svih sistema, pljački, uništavanja, spaljivanja, otuđivanja, prisvajanja i na drugi način brisanja, Isa-begovi vakufi ipak su preživjeli, fizički su i dalje prisutni.

– Trenutni posjednici Isa-begovih vakufa su organi i institucije države i općina, pravna i fizička lica. Nakon donošenja zakona o restituciji sva Isa-begova imovina vratila bi se Islamskoj zajednici, odnosno njenoj Vakufskoj direkciji na upravljanje. Do tada Vakufska direkcija će insistirati na privremenom povratu Isa-begovih vakufskih nekretnina i njihovoj revitalizaciji, odnosno ponovnoj izgradnji ili rekonstrukciji – istakao je Zajimović.

Cilj je, dodao je on, njegov vakuf, kao i Gazi Husrev-begov, učiniti samostalnim i kao takvog ga registrirati u zemljišnim knjigama. Izrazio je nadu da će i Grad Sarajevo imati sluha i omogućiti da se Isa-beg vrati u svoj grad, grad koji je on osnovao i kome je poklonio sebe i svoju dušu.

Isa-beg Ishaković, vojvoda Zapadnih strana (1440-1463), koji 1463. godine postaje drugi po redu sandžak-beg Bosne (1464-1470), podigao je svoj vakuf nekoliko godina prije konačnog pada Bosne pod osmansku vlast, dok je još bio zapovjednik krajišta koje se protezalo od Skoplja, preko Novog Pazara i usijecalo se u srednjovjekovnu Bosnu. Taj položaj naslijedio je od oca Ishak-bega. Izuzetno bogat Isa-beg je podigao niz zadužbina širom Osmanskoga carstva. Umro je poslije 1470. godine.

TVSA.BA