Bijeg i težak život arakanskih muslimana opisani u dokumentarnom filmu

Beznadežna situacija ljudi koji na betonu čekaju ukazivanje pomoći opisana je riječima: ”Ovdje je veća mogućnost da će se zdrav čovjek razboljeti, nego što će bolestan ozdraviti.”

ANKARA (AA) – Dildar Baykan –

Turska fondacija Diyanet (TDV) snimila je dokumentarni film ”Ostani živ” u kojem je opisan bijeg muslimana iz Arakana u Bangladeš kao i uslovi života u kampovima.

Tročlana ekipa TDV-a u oktobru je otputovala u Cox’s Bazar u kojem su mnogi Rohingya muslimani potražili utočište i zabilježila teške uslove u kampovima i bolnicama u kojima se nalaze izbjeglice.

Dokumentarni film daje uvid i u tiraniju koja se od kraja 19. stoljeća vrši nad muslimanima iz Arakana. Također, dodaje se kako su muslimani iz Arakana već duži vremenski period lišeni osnovnih ljudskih prava među kojima su prava na državljanstvo, posjedovanje imovine i obrazovanje. Date su i informacije i snimci o nasilju sa kojim su se suočili muslimani iz Arakana, kao i uništavanju sela u napadima započetim 25. augusta.

Prikazani su i snimci dronom nastali tokom bijega muslimana iz Arakana prema Bangladešu, a moguće je vidjeti i inserte rijeke Naf, granice između dvije zemlje, koja je u filmu nazvana ”granicom između života i smrti“.

Naglašeno je kako bijeg muslimana iz Arakana ne završava dolaskom na obale Bangladeša, nego da izbjeglice put nastavljaju sve do kampova noseći na leđima, ne samo stvari nego i bolesne i ranjene članove porodica.

Dio dokumentarnog filma čine i izjave muslimana iz Arakana koji su uspjeli s porodicama izbjeći u Bangladeš.

”Mijanmarska vojska je zapalila kuće i mi smo pobjegli u Bangladeš. Zapalila je i našu kuću. Oni koji nisu uspjeli pobjeći, ubijeni su. Ubili su sve koje su našli. Mučili su ih. Oni koji su preživjeli pobjegli su u Bangladeš”, kaže jedan od njih.

U filmu je moguće vidjeti snimke dima koji se nadvio nad zapaljenim selima u Arakanu, kao i borbu ljudi za opstanak.

Ispričana je i priča o humanitarnim akcijama za ljude u kampovima koji žive u lošim uslovima. Jedan od najupečatljivijih dijelova filma je trenutak rođenja djevojčice. Ljekari koji su angažirani u kampovima ističu kako se sedmično rodi između 70 i 80 djece.

U posljednjem dijelu dokumentarnog filma govori se o bolnici u kojoj se liječe muslimani koji su preživjeli mučenja i napade vojske u Arakanu. Beznadežna situacija ljudi koji na betonu čekaju ukazivanje pomoći opisana je riječima: ”Ovdje je veća mogućnost da će se zdrav čovjek razboljeti, nego što će bolestan ozdraviti.”

Upečatljivo je i što se među ranjenim i mučenim ljudima koji čekaju na pomoć, nalazi i 47 maloljetnika.

Osim toga, izražena je zabrinutost da ukoliko se nastavi tragedija muslimana iz Arakana, ovi ljudi bi mogli biti meta krijumčara, mafije koja trguje organima i trgovaca bijelim robljem.

Podaci Ujedinjenih naroda (UN) pokazuju kako je od 25. augusta 2017. godine od nasilja u Mijanmaru, u Bangladeš izbjeglo više od 700.000 ljudi. Satelitski snimci međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava pokazuju kako je na tom području nestalo nekoliko stotina muslimanskih sela.

UN i međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava nasilje nad muslimanima iz Arakana nazivaju genocidom ili etničkim čišćenjem.