Šta će se dogoditi nakon što je Bin Selman naredio Abbasu da se preda

Saudijska Arabija i Izrael predstavljaju dvostruku prijetnju arapskom svijetu. Obje države su dugo primale vojnu i političku podršku jedine preostale supersile u svijetu, Sjedinjenih Američkih Država; režimi obje države zloupotrebljavaju ljudska prava, počinile su ratne zločine i diskriminišu vlastite građane. Međutim, obje države američka elita smatra korisnim za projekat zadržavanja američke hegemonije na Bliskom istoku, iako na različite načine.

Moćni sektor američkih političara i birača naklonjenih fundamentalističkim evanđelističkim desničarima smatra podršku Izraelu vjerskom dužnošću. Ova tendencija smatra kršćanski cionizam glavnim prioritetom- ako ne i prioritetom broj jedan- američke vanjske politike.

Američka podrška saudijskoj diktaturi je manje religiozna; ona je više o osiguravanju pristupa američkim kompanijama u regiji bogatoj  naftom. Uostalom, bilo kakva demokratska vlada na arapskom poluostrvu teško da bi željela da bude pod vazalnim statusom SAD-a, a također bi bila prijetnja izraelskoj vojnoj i političkoj dominaciji.

Uprkos podršci koju Izrael ima od mnogih diktatura regije, obični ljudi širom arapskog svijeta pretežno odbacuju ponašanje aparthejdskog režima prema Palestincima. Ovaj faktor, čak i potpunom despotizmu poput Saudijske Arabije, otežava diktatorima formalno priznavanje Izraela. Nedavni koraci Saudijske Arabije i Izraela za ulazak u savez, naizgled sve osim diplomatskog priznavanja, konsolidiraju dva američka imperijalna interesa.

Drugi regionalni vazal Sjedinjenjih Država je tzv. Palestinska samouprava. Tačnije, ona je neka vrsta podvazala. PA nema nikakvu vlast neovisnog mišljenja, ona je vazalov vazal, koja je dizajnirana sredinom 1990-tih kako bi spriječila legitimni palestinski otpor izraelskoj vojnoj okupaciji.

Samouprava je palestinski marionetski režim, podizvođač okupacije. Njen diktatorski vođa je ‘predsjednik’ Mahmud Abbas, čiji četverogodišnji mandat je istekao prije nekoliko godine. On vjeruje da njegova jako nepopularna ‘sigurnosna saradnja’ sa izraelskom vojskom je ‘sveta dužnost’.

Nastojanje da se suzbije palestinski otpor nije ni na koji način ograničeno na hapšenje boraca koji su uključeni u oružane borbe, poput onih u oružanom krilu Hamasa. Abbasove sigurnosne snage također hapse novinare kritičare njegovih politika, kao i aktiviste koji zagovaraju ne-nasilni otpor, na primjer poput Isse ‘Amru’a. Kao i drugi diktatori, Abbas smatra da je govoriti istinu ‘sigurnosna prijetnja’.

Međutim, čak ni Abbas ne može ići toliko daleko. Kao što je to nedavnoj analizi rekao moj kolega Omar Karmi iz Elektronske intifade, ako bi Abbas dobrovoljno odstupio, to bi bilo naširoko dobro prihvaćeno među Palestincima. Njegova nepopularnost znači da mora biti pažljiv prema palestinskim protestima kako ne bi bio svrgnut. Uprkos želji naroda da ne bude više raskola na palestinskoj političkoj sceni, navaljivanje PA da se doslovce postavi ispred izraelske okupacije kako bi je zaštitila od narodnih protesta i oružanog otpora, neizbježno dovodi do sukoba sa Palestincima širom okupirane Zapadne obale.

Bez obzira koliko Abbas ustupaka učini okupatoru i njegovom američkom sponzoru, ipak im nikada nije dovoljno. PA je u svojevrsnom nasilnom sporazumu sa Izraelom, ali postoje granice iza kojih ne može ići kako ne bi rizikovali izljevanje narodnog gnjeva.

Trumpov blagonakloni stav predaje Kudsa čini se da je samo jedna od tih granica. U ‘ekskluzivnom’ tekstu, Haaretz naglašava šokantne komentare ‘vrhovnog palestinskog diplomate’ da je ‘dvodržavno rješenje je završeno’ nakon Trumpovog govora o Kudsu, te da će PA sada ‘težiti historijskoj Palestini od rijeke prema moru’.

Liberalni cionistički list možda zvuči kao da je potpuno došlo do promjene na terenu. Međutim, kada pogledate ono što je stvarno rekao Saeb Erekat, tužna činjenica je da izgleda da će PA nastaviti da beskorisno zagovara mirovni proces sa ‘dvodržavnim rješenjem’ uprkos ratobornosti prema Trumpu. Također će nastaviti da se zadovoljavaju fikcijom kako je SAD ‘pošten posrednik’ čak iako su njen predsjednik i politički establišment otvoreno na strani Izraela i njegovih zločina.

Haaretz je propustio dio onoga što je zapravo Ereket kazao: “Trump je dostavio poruku palestinskom narodu: dvodržavno rješenje je gotovo”. (Istaknuto) On nije definitivno kazao da PA neće više pregovarati po toj osnovi.

Erekat i drugi PA dužnosnici već godinama upozoravaju na kraj dvodržavnog rješenja, i da Palestinci umjesto toga traže jednu državu između rijeke Jordana i Sredozemnog mora. Naprimjer, u februaru, iskusni pregovarač je kazao: “Želimo poručiti onima koji žele da pokopaju i unište dvodržavno rješenje da prava alternativna palestinske države počiva uz izraelsku na granicama iz 1967. je demokratska, sekularna država gdje Jevreji, kršćani i muslimani mogu živjeti zajedno”. Nažalost, PA u ovom smislu koristi pitanje jedinstvene demokratske države kao nepoželjni gost na gozbi koji pokušava da izmoli još koju mrvicu koja bi mogla pasti sa stola ‘mirovnog procesa’.

Već je moguće da je saudijski prijestolonasljednik Muhammed bin Selman naredio Abbasu da se preda Izraelu, pa šta je sljedeće što će se dogoditi? Ako, kao je vrlo vjerovatno, Saudija i SAD nastave da potiču da se to dogodi, ishod je da će doći do potpunog kolapsa PA, a ne palestinske države bilo kojeg oblika, veličine ili opisa. To je neko upozorenje oko kojeg Erekat i njegove kolege u PA trebaju biti zabrinuti.

Napisao: Asa Winstanley

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba