KOMŠIJA JE KOMŠIJA!

I opet će poletjeti ta ruka drhtava, bošnjačka, da stisne ruku krvavu . Da mu se nasmije puna topline i ako treba pa i zaboravi na tren sve ono što nam dušmani uradiše.

I opet će Bošnjak kahvu iznijeti i hurmašicu i baklavu kao najrođenijem za bajram, komšiji srbinu i hrvatu, kao da ništa nije ni bilo i tapšat će ga po ramenima na kojima je sijać smrti bio i tješiti ga kao da on njemu zulum učini pa se hudnik dodvorava da mu komšija halali.

I opet će hudi Bošnjak japiju pomjerati kako bi komšija komotno prošao, i neka i treba, jer komšija je komšija moj ahbabu.

Ali, Bošnjo zapamti dobro i kad sa hanumom kahvu piješ poslije ranog sabaha, i kad burek pitu zavijaš sestro i kad ugostiš dosta ma kojeg, upamti dobro da ne vjeruješ i ne predaješ se čitav, jer ostavi za sebe onaj dio sjećanja koji kaže kako te je komšija dočekao, kako te je otpratio s topraka i mala.

Upamti Bošnjo da ti stotinama godina praštaš i zaboravljaš, a oni svaki put režu tvoj vrat na tvom pragu i pred tvojim evladima.

Upamti dobro Bošnjo da kostima tvoje braće popločana je komšijska avlija i zemlja što je svojom zvoju, a od tebe je oteli bolan. U oči te gledaju Bošnjo i lažu.

Kakvi bolan sudovi bjelosvjetski i njihove igre, ako ti ne upamtiš i ako im Bog, a hoće sigurno, kaznu ne odmjeri strašnu, opet ćeš sutra u zbjegove ići i dženaze klanjati bezbrojne.

Pij ti kahvu moj Bošnjo, i hurmašicu iznesi, jer insana ima, ali je ne pij Bošnjo vrelu da se opet ne opečeš.


Piše: Bil@l Isaković

IMLTV.PRESS