Post za umrlog

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko umre a ostao je dužan post, njegov najbliži rođak (nasljednik) napostit će za njega." (Muttefekun alejhi)[1]Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: "Došao je neki čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Allahov Poslaniče, umrla mi je majka, a ostala je dužna (is)postiti mjesec dana. Hoću li ja to za nju napostiti?' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: 'Da je tvoja majka ostala dužna, da li bi ti za nju vratio taj dug?' 'Da', odgovori čovjek. 'Dug prema Allahu preči je da se vrati', reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." Bilježe ga El-Buhari i Muslim.

U drugoj predaji navodi se da je neka žena došla Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, umrla mi je majka a ostala je dužna zavjetni post. Hoću li ja za nju ispostiti?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče joj: "Šta misliš da je tvojoj majci ostao dug pa ga ti vratila, da li bi to vrijedilo za nju?" "Da", reče žena. "Onda posti za svoju majku", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.[2]

Od Burejde, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Dok sam sjedio kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dođe mu neka žena i reče: 'Ja sam svojoj majci dala robinju, a majka je umrla.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Nagrada ti je zagarantirana, a robinja se tebi vraća kroz nasljedstvo.' Ona opet reče: 'Allahov Poslaniče, ona je imala dug posta mjesec dana. Hoću li ja postiti za nju?' 'Posti za nju!', reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 'Ona nikad nije obavila ni hadždž. Hoću li ja obaviti hadždž za nju?', upita žena. 'Obavi hadždž za nju!', reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi ga Muslim.[3]

Pouke i propisi

Opće je pravilo da čovjeka u isključivo tjelesnim ibadetima niko ne može zamijeniti. Zbog ovog hadisa post je izuzet iz spomenutog pravila kao što je izuzet i hadždž. Ibn Abdul-Berr, Allah mu se smilovao, rekao je: "Kada je namaz u pitanju, postoji konsenzus učenjaka o tome da niko ni za koga ne može klanjati, bez obzira radilo se o farzu, sunnetu ili nafili. Klanjati se ne može ni za živog ni za umrlog. Isti je slučaj sa postom ako se radi o živom. Zato nije ispravan post za bilo koga sve dok je živ. Oko ovih pitanja učenjaci su jednoglasni. Međutim, kada je u pitanju nadoknada posta za umrlog, koji on nije izvršio za svog života, učenjaci, kako klasični tako i savremeni, zauzeli su različite stavove."[4]Ko umre a ostane dužan određene dane posta mjeseca ramazana, nalazi se u jednoj od dvije situacije:

(a) da umre prije nego što bude u mogućnosti da isposti dug, i to zbog nedostatka vremena, ili zbog nekog drugog razloga poput bolesti, putovanja ili slabosti. U ovom slučaju većina učenjaka smatra da je takav oslobođen obaveze posta i da ne snosi nikakve pravne posljedice;

(b) da umre a prije smrti imao je priliku da isposti dug, i tada je sunnet da za njega naposti njegov najbliži krvni srodnik.

Šerijatom je propisano da umrlog od odgovornosti (za neizvršene ibadete) oslobađaju njegovi rođaci ili bilo ko drugi. U riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "...njegov najbliži rođak napostit će ga za njega", misli se na nasljednika, i to je tako u većini slučajeva. Međutim, dozvoljeno je da i neki drugi rođak, koji nije nasljednik, ili neko ko uopće nije u rodbinskoj vezi sa umrlim, isposti za njega dug posta, kao što je dozvoljeno da za njega vrati imovinski dug. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, rekao je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je ovaj slučaj sa dugom koji umrli ostavi iza sebe. S obzirom na to da dug može vratiti bilo ko, onda je, shodno tome, sasvim jasno i da post za umrlog može ispostiti bilo ko i da se to ne odnosi samo na djecu umrlog."[5]Ispunjenje zavjeta za umrlog nije obavezno, kao što ni njegovoj rodbini nije obavezno vratiti njegov dug. Međutim, to je dobrovoljni prilog od njih kako bi se umrli oslobodio odgovornosti.[6]Ispravno je da broj dana koji je umrli ostao dužan da isposti, između sebe podijeli isti toliki broj ljudi i da svi zajedno jedan dan poste, i tako u jednom danu isposte dug za njega. Obaveza da jedan čovjek za njega posti nastupa samo u situaciji kada se dani moraju postiti uzastopno, jedan za drugim, kao što je slučaj sa iskupninom (keffaretom) za zihar[7] i za ubistvo. U tom slučaju za njega će jedan čovjek postiti sve dane uzastopno.[8]U slučaju da se niko dobrovoljno ne prihvati posta za umrlog, njegovi nasljednici će na njegovo ime za svaki dan nahraniti siromaha, pa makar iz njegove ostavštine.[9]Nije ispravno da nasljednici unajme nekoga da posti za umrlog jer u pitanjima ibadeta (djela koja nas približavaju Allahu) najam nije ispravan.[10]Ko se zavjetuje da će postiti mjesec muharrem pa umre u mjesecu zul-hidždžetu, za njega se neće postiti jer nije doživio vrijeme u kojem mu je post bio obavezan. Isti je slučaj i sa onim ko ne doživi ramazan.[11]Musliman koji je obavezan da naposti propuštene dane ramazana, a želi postiti za svog bližnjeg koji je ostao dužan određene dane posta, bilo da se radi o napaštanju ramazana, iskupu ili zavjetnom postu, dužan je da prvo nadoknadi svoj post, a poslije toga da posti za svog bližnjeg.[12]

10.Ispravno je da prilikom napaštanja propuštenih dana posta nije uvjet postiti ih uzastopno, ali je sigurno bolje tako postupiti, jer napaštanje ima za cilj da nadomjesti redovni post.[13]

11.Prekid posta u vrijeme bajramskih dana neće narušiti uzastopnost koja je obavezna prilikom posta dva mjeseca radi iskupa.[14]

Džennetska vrata na koja će ući samo postači

Od Sehla b. Sa'da, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Džennet ima osam vrata, a jedna od njih zovu se Er-Rejjan i na njih će ući samo postači." Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[15]

U El-Buharijevoj verziji zabilježeno je: "U Džennetu ima jedna kapija koja se zove Er-Rejjan. Na Sudnjem danu kroz nju će ulaziti samo postači i niko više. Kada se poviče: 'Gdje su postači?', postači će ustati i samo će oni ući. Kada oni uđu, kapija će se zatvoriti i na nju više niko neće moći ući."[16]

U verziji koju bilježi Et-Tirmizi, navodi se: "Džennet ima vrata koja se zovu Er-Rejjan. Na njih će biti pozvani postači. Ko bude postač, ući će na njih, a ko uđe, nikad neće ožednjeti."[17]

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na Allahovom putu žrtvuje dvije vrste imetka, bit će pozvan sa svih vrata Dženneta: 'Allahov robe, to je veliko dobro!' Ko bude redovno i ustrajno obavljao namaz, bit će pozvan sa Vrata namaza, ko se bude borio na Allahovom putu, bit će pozvan sa Vrata džihada, ko bude postio, bit će pozvan sa vrata Er-Rejjan, a ko bude dijelio milostinju, bit će pozvan sa Vrata milostinje.' Tada Ebu Bekr upita: 'Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke, veliki je uspjeh da čovjek bude pozvan i sa jednih vrata, ali da li će iko biti pozvan sa svih vrata?' 'Da', rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 'i nadam se da si ti jedan od njih.'" Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[18]

U drugoj verziji zabilježeno je: "...pozvat će ga čuvari Dženneta, a svaka vrata imaju čuvare: 'O ti, dođi!'"[19]

U verziji koju bilježi imam Ahmed navodi se: "Dobročinitelji imaju svoja džennetska vrata sa kojih će biti pozvani zbog dobrih djela koja su činili. Postači imaju vrata sa kojih će biti pozvani i ta vrata zovu se Er-Rejjan." Ebu Bekr upita: "Allahov Poslaniče, hoće li iko biti pozvan sa svih njih?", a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Da, i nadam se da si ti jedan od njih, Ebu Bekre!"[20]

Postavljajući ovo pitanje Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr, radijallahu anhu, aludirao je na činjenicu da će onome ko bude pozvan sa jednih vrata to biti dovoljno i da neće biti potrebe da se pozove sa svih vrata, jer cilj ulaska u Džennet time je postignut. Pored toga, Ebu Bekra je zanimalo i da li će iko biti pozvan sa svih vrata i na to pitanje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je potvrdno.

Pouke i propisi

12.Hadis ukazuje na vrijednost posta, a kolika je ta vrijednost, dovoljno govori činjenica da su za njega određena posebna džennetska vrata.

13.Er-Rejjan je ime za jedna od džennetskih vrata, koje je izvedeno iz arapske riječi "er-rejj" i znači utoliti žeđ. S obzirom na to da se postač suzdržava od vode, koja mu je najpotrebnija, sasvim je primjereno da nagrada za to bude da se na ahiretu napoji i da nikad više ne ožedni.

14.Pokornosti spomenute u ovom hadisu: namaz, džihad, post i sadaka imaju svoja džennetska vrata i svaka od njih određena su onima koji su se posvetili izvršavanju ovih ibadeta. Ove nagrade predviđene su za one koji su se, pored ostalih dobrih djela, posebno isticali u predanom prakticiranju ovih ibadeta.

15.Na svim džennetskim vratima nalaze se čuvari koji će pozivati vjernike koji su svojim djelima zaslužili da uđu na njih. U ovom hadisu nalazi se dokaz o tome da meleki vole Ademove dobre potomke i da se raduju njihovom dolasku.[21]

16.Hadis nas obavještava o Ebu Bekrovoj, radijallahu anhu, neupitnoj vrijednosti, kao i o tome da će biti pozvan sa svih džennetskih vrata jer se isticao u izvršavanju svih navedenih ibadeta. Nada spomenuta u riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenim Ebu Bekru: "...i nadam se da si ti jedan od njih", sasvim sigurno će se ispuniti. U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, potvrđuje se da će Ebu Bekr biti pozvan sa svih džennetskih vrata, čak i sa svih džennetskih kuća i odaja.[22]

17.Hadis ukazuje na to da je mali broj onih koji će biti pozvani sa svih vrata Dženneta.[23]

18.Ibadeti i dobra djela spomenuta u hadisu jesu dobrovoljna dobra djela – nafile, a ne obavezna – farzovi. To se razumije iz činjenice da je mnogo onih koji redovno izvršavaju farzove, što nije slučaj sa nafilama. Samo mali broj vjernika uspijeva spojiti u svojim djelima sve nafile i tako zaslužiti da bude pozvan sa svih džennetskih vrata.[24]

19.Dozvoljeno je čovjeka pohvaliti u lice, tj. direktno pred njim, ako ne postoji opravdana bojazan da će se uobraziti ili na drugi način podleći iskušenju.[25]

20.Vjernik koji bude ustrajno izvršavao sva navedena djela i tako dođe na Sudnji dan, bit će pohvaljen i počastvovan pozivom sa svih džennetskih vrata, iako će ući na samo jedna od njih.

21.U većini slučajeva jednom čovjeku ne budu otvorena sva vrata dobročinstva i onaj ko se posveti nekim dobrim djelima, uglavnom bude uskraćen u drugim. Samo malom broju ljudi otvore se sva vrata činjenja dobrih djela, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, definitivno je bio jedan od njih.[26]

22.Iz hadisa saznajemo da svaka osoba koja ustrajava u nečemu, postaje prepoznatljiva po tome. Jasno je da svi muslimani obavljaju namaz, međutim Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Ko bude redovno i ustrajno obavljao namaz", aludiraju na vjernike koji mnogo klanjaju i koji su posvećeni namazu, tako da je namaz postao njihovo obilježje.[27]

 

Nastavit će se inšaAllah...

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić

 

[1]    El-Buhari, 1851, i Muslim, 1147.

[2]    El-Buhari, 1852, i Muslim, 1148. Obje navedene predaje su Muslimova verzija. U predaji koju bilježi Ahmed navodi se: "Majka mi je umrla a ostala je dužna post mjeseca ramazana. Hoću li ja postiti za nju?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: "Šta misliš da joj je ostao dug, da li bi ga ti vratila?" "Da", reče žena. "Dug prema Uzvišenom Allahu preči je da se vrati", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (Ahmed, Musned, 1/362). Šejh Ahmed Šakir, 3420, ovu je predaju ocijenio vjerodostojnom, a potom rekao: "Ovaj rivajet jasno kazuje da se radilo o postu mjeseca ramazana, a na to nije ukazao Ibn Hadžer u Fethul-Bariju. Izgleda da su se pitanja o ovome ponovila više puta, pa su nekad pitali o postu ramazana, a nekad o zavjetnom postu, jednom je pitao muškarac, a drugi put žena." Učenjaci koji su uradili naučnu valorizaciju Musneda, a koju je nadgledao šejh Šuajb el-Arnaut, smatraju da je dodatak "mjeseca ramazana" greška, iako se navodi u nekim temeljnim rukopisima na koje su se oslanjali prilikom obrade Musneda, jer se ne podudara sa predajama navedenim u ostalim dijelovima Musneda i u djelu Ithaful-mehera. Zato su hadis štampali bez ovog dodatka (3420). Na ovaj dodatak ukazao je i šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, u nekim predavanjima i izgleda da on smatra taj dodatak sastavnim dijelom hadisa. Kako god bilo, uopćeni izrazi spomenuti u drugim hadisima podrazumijevaju i mjesec ramazan i ispravno je da nisu ograničeni samo na zavjetni post. Potom sam pogledao Ibn Hadžerovo djelo Ithaful-mehera, koje je štampalo Ministarstvo islamskih poslova zajedno sa Islamskim univerzitetom u Medini, i našao sam ovaj hadis bez spomenutog dodatka. On je ovaj hadis prenio od Ibn Huzejme, Ebu Avane, Ibn Hibbana i Ed-Darekutnija, 7/101, br. 7419, što ukazuje da je to dodatak i da nije dio hadisa. A Allah najbolje zna!

[3]    Muslim, 1149, Ebu Davud, 2877, Et-Tirmizi, 667, En-Nesai, El-Kubra, 6314, i Ibn Madža, 2394.

[4]    El-Istizkar, 4/340. Konsenzus učenjaka o navedenim pitanjima prenijeli su i El-Kadi Ijjad, Ikmalul-mu'lim, 4/104, i El-Kurtubi, El-Mufhim, 3/208–209.

[5]    Medžmuul-fetava, 24/311. Vidjeti: El-Mugni, 4/400, Fethul-Bari, 4/194, i Eš-Šerhul-mumti, 6/452.

[6]    Vidjeti: El-Mugni, 4/399–400, Eš-Šerhul-mumti, 6/450. Imperativ u riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Posti za nju!", ne shvata se doslovno zbog riječi Uzvišenog Allaha: "...niko tuđe breme grijeha neće nositi..." (El-En'am, 164), kao i zbog toga što ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio sa dugom, a rodbina nije dužna vratiti dug umrlog.

[7]    Zihar je privremeni prekid bračne veze i dešava se kada muž svoju suprugu uporedi sa ženom sa kojom mu je zabranjeno stupiti u brak (naprimjer, da kaže supruzi: "Ti si mi kao leđa moje majke!"), aludirajući time na apstinenciju od spolnog odnosa sa njom. Za ovakav postupak muž je dužan iskupiti se postom dva uzastopna mjeseca, ako je to u mogućnosti. Vidjeti: Fevzan, El-Mulehhas el-fikhi, 2/322. (op. prev.)

[8]    El-Buhari je, bez seneda, zabilježio od El-Hasana da je rekao: "Dozvoljeno je da za njega trideset ljudi isposti jedan dan" (2/690). Ed-Darekutni mu je spojio lanac prenosilaca, kako to spominje Ibn Hadžer u Fethul-Bariju, 4/193. Vidjeti: Eš-Šerhul-mumti, 6/352–353. Isto je dozvolio i šejh Abdul-Aziz b. Baz jer su hadisi u tom smislu uopćeni, a o iskupnom postu za umrlog, kaže: "Nije dozvoljeno da se ti dani podijele na više ljudi, već će ih ispostiti jedna osoba uzastopno, kako je to Allahov šerijat i predvidio." Medžmuu fetava Ibn Baz, 15/375.

[9]    Eš-Šerhul-mumti, 6/456.

[10]  Eš-Šerhul-mumti, 6/456. Ovo se ne može porediti sa postupcima ljudi u današnjem vremenu koji plaćaju bedela na ime obavljanja hadždža za svog umrlog, i u tom slučaju isplaćeni novac pokriva troškove putovanja na hadždž. Možda će onaj ko obavlja hadždž kao bedel skromno trošiti pa uštedjeti nešto od tog novca i zato ulema smatra da je osobe koje odlaskom na hadždž prvenstveno žele zaraditi novac, pokuđeno slati u svojstvu bedela.

[11]  Eš-Šerhul-mumti, 6/456.

[12]  Stalna komisija za fetve, Fetava, 7942.

[13]  Ibn Džibrin, Fetava sijam, 125.

[14]  Ibn Džibrin, Fetava sijam, 102. Misli se na iskup za prekidanje ramazanskog posta spolnim odnosom. (op. prev.)

[15]  El-Buhari, 3084, Muslim, 1155, Et-Tirmizi, 765, En-Nesai, 4/168, Ibn Madža, 1640, i Ahmed, 5/335.

[16]  El-Buhari, 1797.

[17]  Bilježi Et-Tirmizi, 765, i kaže da je hadis hasen sahih garib.

[18]  El-Buhari, 1798, i Muslim, 1027.

[19]  El-Buhari, 2686, i Muslim, 1027.

[20]  Ahmed, Musned, 2/449.

[21]  Fethul-Bari, 7/29.

[22]  Vidjeti: Ibn Hibban, Sahih, 6868. Ovaj hadis, koji prenosi Ibn Abbas, slab je, ali ga je El-Hejsemi ojačao u Medžmeuz-zevaidu, 9/46.

[23]  Vidjeti: Fethul-Bari, 7/28.

[24]  Vidjeti: Fethul-Bari, 7/28–29.

[25]  Šerh En-Nevevi alel-Muslim, 7/117.

[26]  Et-Temhid, 7/184–185.

[27]  Et-Temhid, 7/185.

 

(Minber.ba)