Propisanost itikafa

Uzvišeni Allah rekao je: "...I Ibrahimu i Ismailu naredili smo: 'Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili (u itikafu) i koji budu molitvu obavljali'" (El-Bekara, 125); "Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približavajte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili." (El-Bekara, 187)Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u zadnjih deset dana ramazana boravio je u džamiji u itikafu." (Muttefekun alejhi)[1]

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zadnjih deset dana ramazana boravio u džamiji u itikafu sve dok mu Allah nije dušu uzeo, a potom su to prakticirale njegove supruge. (Muttefekun alejhi)[2]

Pouke i propisi

Iz hadisa saznajemo da je itikaf bio propisan i narodima prije nas.Itikaf je propisan i nama kao pritvrđeni sunnet. On predstavlja veličanstveni ibadet kojim se približavamo Uzvišenom Allahu i zato ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, redovno prakticirao. Ez-Zuhri, Allah mu se smilovao, rekao je: "Čudno je ponašanje muslimana! Napustili su boravak u itikafu, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga izostavljao, već ga je, otkako je stigao u Medinu, prakticirao svake godine u zadnjih deset dana ramazana, sve dok ga Uzvišeni Allah nije uzeo Sebi."[3] Od Ataa el-Horasanija, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao: "Nekad se govorilo da je primjer čovjeka u itikafu sličan primjeru roba koji se baci pred svoga Gospodara, a potom kaže: 'Gospodaru moj, neću prestati dok mi ne oprostiš! Gospodaru moj, neću prestati dok mi ne oprostiš!'"[4]Itikaf se može obavljati samo u džamiji, čak i ako se u toj džamiji ne klanja džuma-namaz. Izlazak iz džamije radi klanjanja džuma-namaza neće pokvariti itikaf, pa makar se i ranije otišlo na džumu.Onome ko nije obavezan dolaziti u džamiju radi namaza u džematu, dozvoljeno je boraviti u itikafu u mesdžidu u kojem se ne klanja pet vakat-namaza, poput napuštenih mesdžida, mesdžida na pijacama i u trgovinskim centrima, odmaralištima i tome slično.[5]Kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu zadnjih deset dana ramazana, isto tako su postupale i njegove supruge, radijallahu anhunne. Primarna svrha Poslanikovog itikafa bila je traženje Lejletul-kadra.Za vrijeme itikafa zabranjen je intimni odnos među supružnicima. Onome ko stupi u intimni odnos sa suprugom, itikaf je pokvaren, ali nije obavezan da ga nadoknadi niti da se iskupi za taj prijestup. Vjerodostojno se od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: "Ukoliko onaj ko boravi u itikafu spolno opći, pokvario je svoj itikaf i krenut će iznova."[6]Onome ko zaboravi da je u itikafu pa spolno opći sa suprugom,[7] to neće pokvariti itikaf, kao što mu neće pokvariti ni post, jer je to učinio u zaboravu.[8]

Boravak žena u itikafu

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo kako će zadnjih deset dana ramazana provesti u itikafu, pa je Aiša zatražila dozvolu da i ona isto učini te joj je dozvolio. Hafsa je potom pitala Aišu da i u njeno ime zatraži dozvolu, što je ova i učinila. Kada je to vidjela Zejneba bint Džahš, naredila je da se i za nju postavi šator (u džamiji), i to je učinjeno. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon namaza, pošao u svoj šator, ugledao je ostale šatore te je upitao: "Šta je ovo?" Obavijestili su ga da su to šatori Aiše, Hafse i Zejnebe. Tada je rekao: "Zar su ovim htjele dobročinstvo?! Ja više nisam u itikafu!", a potom se vratio. Kada je ispostio (ramazan), proveo je u itikafu deset dana ševvala." (Muttefekun alejhi)

U predaji koju bilježi Muslim kaže se: "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio započeti sa itikafom, klanjao bi sabah-namaz, a potom bi došao na mjesto u džamiji na kojem je planirao boraviti. Tako je jedne godine zadnjih deset dana ramazana htio provesti u itikafu te je naredio da mu se u džamiji postavi šator, što je i učinjeno. Ugledavši to, Zejneba je zatražila da se i njoj postavi šator, pa su i druge Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge zatražile da se i njima postave šatori u džamiji. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah-namaz, ugledao je šatore te je rekao: 'Zar ste ovim htjele dobročinstvo?!' Tada je naredio da se njegov šator ukloni i (te godine) nije boravio u itikafu u mjesecu ramazanu, već je to učinio u prvih deset dana mjeseca ševvala."[1]

Pouke i propisi

Iz hadisa se može zaključiti da je ženama dozvoljeno da itikaf obavljaju u džamijama ako to neće uzrokovati smutnju.[2]Ženi nije dozvoljen boravak u itikafu bez dozvole muža, i to je jednoglasan stav učenjaka.[3] Ako to učini bez njegove dozvole, on ima pravo da je izvede iz itikafa. Ako muž dozvoli ženi da boravi u itikafu, dozvoljeno mu je da joj nakon toga, zbog određene potrebe, zabrani boravak.[4]Dozvoljeno je prekinuti itikaf, kada za tim postoji potreba.[5]Itikaf je ispravno obavljati samo u džamiji. Da je dozvoljeno drukčije, u tom slučaju žene bi itikaf obavljale u svojim kućama ili na drugim mjestima.[6]Mužu je dozvoljeno da svojim suprugama i ostalim ukućanima izrekne odgovarajuću kaznenu mjeru ako primijeti da su učinili nešto što zahtijeva da tako postupi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon prethodne dozvole, zabranio je itikaf svojim suprugama[7] iz bojazni da se kod njih ne pojavi nadmetanje i hvalisanje potaknuto ljubomorom.[8]Iz hadisa se razumije da je propisano nadoknaditi propuštene nafile – dobrovoljne ibadete.[9]Hadis nam govori o tome da pretjerana ljubomora ne donosi dobro, jer potječe iz zavisti, koja je pokuđena i loša osobina.Iz hadisa shvatamo da je dozvoljeno ostaviti bolju i vredniju stvar ako u tome postoji određena korist.[10]U hadisu se nalazi dokaz o tome da samim donošenjem nijjeta – odluke, o boravku u itikafu, ovaj ibadet ne postaje obavezan.[11]

10.Osobi koja boravi u itikafu dozvoljeno je da odabere mjesto u džamiji na kojem će boraviti i odvojiti se od ostalih ljudi, pod uvjetom da se time ne stvara gužva u džamiji. Prilikom odabira mjesta treba voditi računa o tome da odabere mjesto u kraju džamije, kako bi drugi klanjači imali dovoljno prostora, ali i kako bi se što više odvojio od ljudi i osamio.[12]

11.Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak ukazuje na visinu njegovog morala i lijep odnos prema suprugama. Kada im je, sankcionirajući ih, zabranio itikaf, bojeći se za njih pretvaranja – rijaluka, i on je napustio itikaf, mada je njima mogao zabraniti, a on sam ostati u itikafu. Međutim, i on je izašao iz itikafa saosjećajući sa njima, želeći ih udobrovoljiti i prema njima postupiti na najljepši način.[13] Ovako musliman treba postupati prema svojoj porodici i ne dozvoliti da sankcije pređu u osvetu i zlobu.

12.Kada žena tokom boravka u itikafu dobije mjesečnicu, prekinut će itikaf i izaći iz džamije, a kada se okupa, može nastaviti sa itikafom.[14]

13.Ko odluči učiniti neko dobro djelo, ali ga ne započne, ima pravo odustati od njegovog činjenja i nikada ga i ne izvršiti, a može ga odgoditi i za neko drugo vrijeme.[15]

14.Ukoliko se utvrdi da se određena osoba pretvara prilikom činjenja nekog dobrog djela, tj. da pri sebi ima rijaluka, tada je dotičnoj osobi dozvoljeno zabraniti izvršenje tog djela i poduzeti odgovarajuće korake da se obustavi njegovo činjenje, što potkrepljuju Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Zar su ovim htjele postići dobročinstvo?!", tj. vi ste tim postupkom željele da budete u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, blizini i da mu se tako približite. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osujetio je njihove namjere, a izvršenje svog ibadeta odgodio je za kasnije.[16]

15.Boravak u itikafu podrazumijeva osamljivanje i odvajanje od porodice i ostalih ljudi, što je pohvalno tokom itikafa, ali nije pokuđeno sastati se sa njima tokom klanjanja namaza, objedovanja ili obavljanja neke druge potrebe.[17]

16.Propisano je da se itikaf obavlja u ramazanu i to je Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa i sunnet. Međutim, itikaf je dozvoljeno obavljati i u drugim mjesecima, a dokaz za to jeste Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, obavljanje itikafa u mjesecu ševvalu, što se spominje u ovom hadisu.[18]

17.Itikaf je dozvoljeno obavljati u prostorijama koje se nalaze u džamiji ako se kroz vrata tih prostorija direktno ulazi u džamiju. Međutim, ako se te prostorije nalaze izvan džamije, onda one nemaju propis džamije makar im vrata vodila direktno u unutrašnjost džamije.[19]

Šta je dozvoljeno u itikafu

Aiša, radijallahu anha, kazuje da je za vrijeme menstrualnog ciklusa češljala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on boravio u džamiji, u itikafu. Ona je bila u svojoj sobi, a on bi joj samo proturio svoju glavu. Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.

U Muslimovoj predaji navodi se: "...u kuću je ulazio samo radi fiziološke potrebe."

U predaji koju bilježi Ebu Davud od Aiše, radijallahu anha, navodi se: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio bi u džamiji u itikafu pa bi mi pružao glavu kroz vrata moje sobe, a ja bih mu je oprala."

U drugoj predaji kaže se : "...pa sam ga češljala, a imala sam menstruaciju."[1]

Također, od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tokom boravka u itikafu ne bi ulazio u kuću osim zbog neodložive potrebe. Predaju bilježi En-Nesai.[2]

Isto tako od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "Kada bih (iz itikafa) ulazila u kuću, ja bih, čak i ako bi bolesnik bio u kući, samo u prolazu upitala za njegovo (zdravlje)." Bilježi ga Muslim.[3]

Aiša, radijallahu anha, rekla je: "Onome ko boravi u itikafu sunnet je da ne obilazi bolesnika, ne prati dženazu, ne dodiruje suprugu niti joj strasno prilazi i da ne izlazi iz džamije osim radi neodložive potrebe. Boravak u itikafu nije validan bez posta niti je validno obavljanje itikafa izvan džamije." Bilježi ga Ebu Davud.[4]

Pouke i propisi

Iz hadisa saznajemo da se žena u menstrualnom ciklusu smatra čistom, odnosno kada se kaže da je nečista, to se ne odnosi na stvarnu nečistoću, izuzev dijela tijela iz kojeg se pojavljuje krv (spolni organ).[5] Ovo se, također, odnosi i na osobu u stanju džunupluka.[6]Ukoliko osoba iz džamije proturi jedan dio svoga tijela, ili nešto doda ili uzme kroz džamijski prozor ili vrata, to neće utjecati na ispravnost itikafa.[7]Hadis ukazuje na propisanost pranja glave i češljanja, mirisanja, kupanja, brijanja dlaka sa stidnih mjesta i uljepšavanja onome ko boravi u itikafu.[8]Iz hadisa saznajemo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao gustu kosu.Onome ko ima gustu kosu sunnet je da vodi brigu o njenoj čistoći i urednosti. Sve što je suprotno čistoći i lijepom izgledu nije od sunneta niti šerijata.[9]Iz Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, brige o kosi i češljanju zaključujemo da je čovjeku dozvoljeno sve što je korisno za njegovo tijelo, bilo da se radi o hrani koju unosi u organizam, kremama koje nanosi na kožu ili nečemu drugom.[10]Onome ko je u itikafu dozvoljeno je da gleda i dodiruje svoju suprugu, pod uvjetom da se ne radi o strastvenom dodiru.[11]Hadis ukazuje na to da je supruzi propisano da služi svoga supruga u smislu pranja njegove glave i češljanja, pranja odjeće i slično.[12]Onome ko boravi u itikafu nije dozvoljeno da izlazi iz džamije osim radi obavljanja uobičajenih potreba, poput fiziološke potrebe, nabavke hrane i pića, ako nema ko da mu ih donese u džamiju. Također, dozvoljeno mu je da izađe iz džamije i zbog ostalih potreba koje ne može obaviti u njoj i to mu neće pokvariti itikaf.[13]

10.Onaj ko se zakune da neće ulaziti u kuću, a potom proturi samo glavu dok mu ostatak tijela ostane van kuće, time neće prekršiti zakletvu.[14]

11.Kada onaj ko boravi u itikafu izađe iz džamije zbog neodložive potrebe, nije obavezan žuriti pri hodu, već će hodati uobičajenom brzinom, ali mu je obaveza vratiti se odmah nakon njenog obavljanja.[15]

12.Hadis nam govori da iz itikafa nije dozvoljeno izlaziti radi obilaska bolesnika niti radi dženaze, i to je stav velike većine učenjaka.[16] Osoba u itikafu ima pravo pitati za bolesnika u prolazu, bez zadržavanja.[17]

13.Ko izađe zbog opravdanog razloga, poput smrti oca ili sina, a taj izlazak nije izuzeo u nijjetu na početku itikafa[18], vratit će se i iznova započeti itikaf nakon što se okonča to zbog čega je izašao.[19]

14.U hadisu se nalazi dokaz da žena treba boraviti u kući svoga muža, pa makar on iz određenog razloga i nemao potrebu da ulazi kod nje, ili ima šerijatski opravdan razlog poput putovanja i itikafa. Žena ne treba da iz muževe kuće izlazi bez njegove dozvole.[20]

15.Hadis nam govori da itikaf nije ispravan onome ko iz njega bespotrebno izađe.[21]

16.Oko pitanja ispravnosti itikafa bez posta i boravka u džamiji postoje različita mišljenja učenjaka. Ispravno je da za validnost itikafa nije nužno biti postač jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u itikafu u mjesecu ševvalu, u kojem nije postio. Također, dozvoljeno je radi itikafa boraviti u džamiji u kojoj se klanjaju svi namazi osim džume. Na džumu će otići u drugu džamiju i to mu neće pokvariti itikaf, iako je bolje da boravi u džamiji u kojoj se klanja džuma.[22]

Nastavit će se inšaAllah...

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić

 

 

[1]    Malik, 1/60, El-Buhari, 1941, Muslim, 297, i Ebu Davud, 2469, dok posljednju predaju bilježe El-Buhari, 1924, i Muslim, 1/31.

[2]    Ovaj hadis u osnovnom obliku bilježe El-Buhari, 1941, i Muslim, 297, a spomenutu predaju bilježi En-Nesai u djelu El-Kubra, 3369.

[3]    Muslim, 297.

[4]    Ebu Davud, Sunen, 2473. Zabilježio ga je i Ed-Darekutni, 2/201, koji je rekao da su to ustvari riječi Ez-Zuhrija, Allah mu se smilovao. El-Bejheki u Sunenu, 4/321, navodi da su to riječi Urve, Allah mu se smilovao. Vidjeti: Fethul-Bari, 4/273, i Et-Temhid, 8/320.

[5]    Vidjeti: Et-Temhid, 8/324, dok je na drugom mjestu prenio konsenzus o tom pitanju, 22/137. Isto spominje En-Nevevi, Šerh ala Muslim, 1/134. Vidjeti: Šerh Ibn Bettal, 4/164.

[6]    Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/437.

[7]    Vidjeti: Šerh En-Nevevi, 3/208, i Avnul-ma'bud, 7/102.

[8]    Avnul-ma'bud, 7/102.

[9]    El-Istizkar, 1/330, i Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/438.

[10]  Vidjeti: Šerh Ibn Bettal ala El-Buhari, 4/165.

[11]  Šerh En-Nevevi, 1/134.

[12]  Šerh En-Nevevi, 3/208.

[13]  Vidjeti: Et-Temhid, 8/327, Tarhut-Tesrib, 4/169, El-Furu, 3/134, i El-Mugni, 3/68.

[14]  Mealimu es-Sunen bi hamiš Ebi Davud, 2/834, Šerh Ibn Bettal, 4/166, Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/437, i Avnul ma'bud, 7/102.

[15]  Vidjeti: El-Mugni, 3/69.

[16]  Vidjeti: Šerh Ibn Bettal, 4/166.

[17]  Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/439.

[18]  Ko nanijjeti boraviti u itikafu, a planira ili očekuje da će mu itikaf biti prekinut određenom potrebom zbog koje će izaći iz džamije, može prije samog ulaska u itikaf u svom nijjetu taj izlazak uzeti u obzir, tj. zanijjetiti da će izaći radi dotične potrebe i tako mu itikaf neće biti prekinut. (op. prev.)

[19]  Šerh Ibn Bettal, 4/166.

[20]  Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/440.

[21]  Vidjeti: El-Mugni, 3/70.

[22]  Stalna komisija za fetve, Fetava, 6718.

[1]    El-Buhari, 1940, i Muslim, 1172.

[2]    Vidjeti: Šerh En-Nevevi, 8/70, El-Mufhim, 3/248, Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/429. Ibn Abdul-Berr prenosi da je El-Esrem rekao: "Čuo sam Ahmeda b. Hanbela kako, upitan o itikafu žena, odgovara: 'Da, žene su boravile u itikafu.'" Vidjeti: Et-Temhid, 1/195.

[3]    Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/429.

[4]    Vidjeti: Šerh En-Nevevi, 8/70, El-Mufhim, 3/245, i Fethul-Bari, 4/277.

[5]    Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, rekao je: "Započeti itikaf nije obaveza završiti, niti ga kvari odlazak na džuma-namaz (u drugu džamiju)."

[6]    Vidjeti: Šerh En-Nevevi, 8/68, i Fethul-Bari, 4/277.

[7]    Ova zabrana odnosila se samo na ramazan te godine. (op. prev.)

[8]    Vidi: Šerh En-Nevevi, 8/69, El-Mufhim, 3/245, Minhatul-Bari, 4/464, i Hašijetu es-Sindi ala El-Buhari, 2/45.

[9]    Fethul-Bari, 4/277.

[10]  Šerh Ibn Bettal, 4/182, i Fethul-Bari, 4/277.

[11]  U svom Komentaru na Sahihu Muslim, 8/68, En-Nevevi je o ovome prenio konsenzus učenjaka.

[12]  Šerh En-Nevevi, 8/69.

[13]  Ovo spominje El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, koji kaže: "Vjerovatno se bojao da će, ako ostane sam u itikafu, ljudi misliti da itikaf ženama nije ni propisan." Vidjeti: El-Mufhim, 3/246. Ibn Bettal, Allah mu se smilovao, rekao je: "Napustio je itikaf kako bi udobrovoljio supruge a ne želeći da ga samo on obavi, a da njima zabrani." Vidjeti: Šerhul-Buhari, 4/169. Šejh Zekerijja el-Ensari spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, itikaf napustio kako bi na najupečatljiviji način osudio njihov postupak ili iz bojazni od stvaranja gužve u džamiji. Vidjeti: Minhatul-Bari, 4/44.

[14]  Ovo je mišljenje većine: Ez-Zuhrija, Er-Rebije, Malika, El-Evzaija, Ebu Hanife i Šafije, a njihovo mišljenje prenose Ibn Bettal, 4/174, i Ahmed, El-Mugni, 4/487.

[15]  Vidjeti: Šerh Ibn Bettal, 4/183.

[16]  Ibid.

[17]  Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/435.

[18]  Vidjeti: Ibn Usejmin, Fikhul-ibadat, 208.

[19]  Stalna komisija za fetve, Fetava, 6718.

[1]    El-Buhari, 1921, i Muslim, 1171.

[2]    El-Buhari, 1922, i Muslim, 1172.

[3]    Ibn Bettal, Šerh ala El-Buhari, 4/181.

[4]    Ibn Bettal, Šerh ala El-Buhari, 3/182.

[5]    Vidjeti: Eš-Šerhul-mumti, 6/509.

[6]    Bilježi ga Ibn Ebu Šejba, 2/338, dok ga je Albani ocijenio vjerodostojnim, Irvaul-galil, 4/148, rekavši: "Ispunjava uvjete El-Buharija i Muslima."

[7]    Odnosno, kada opravdano izađe iz džamije i ode kući radi neke potrebe. (op. prev.)

[8]    Vidjeti: El-Istizkar, 3/404.

 

Minber.ba