Istihara nije namaz želja, nego namaz u kojem tražimo od Allaha da nas uputi na ono što je najbolje za nas

 

 

 

Istihara u jezičkom smislu znači traženje za sebe onoga što je dobro. Kaže se istehirillahe jehir leke, traži od Allaha, On će za tebe odabrati ono što je dobro.

U terminološkom smislu istihara je namaz i dova kojom, od Allaha, dželle šanuhu, tražimo/molimo da nas uputi na ono što je kod Njega dobro i preče. Rekao je Ibn Hadžer: „Istihara je traženje bolje od dvije stvari, kada moramo birati između njih." (Fethul-Bari šerh sahihil-Buhari)

Šerijatsko-pravni status istihare

Postoji puna saglasnost među učenjacima da je istihara sunnet (pohvalan čin). Svoj stav temelje na hadisu kojeg je zabilježio Buharija od Džabira, radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: „Allahumme inni estehiruke ..."

Kada je propisano klanjati/učiti istiharu?

Život na ovom svijetu pun je zamršenih i nejasnih situacija, u kojima čovjek ne zna kako bi postupio i šta bi uradio. Kada se nađe u takvoj situaciji, najbolje što može učiniti je da se direktno obrati svome Gospodaru i Stvoritelju, Poznavaocu tajnog i javnog, podigne skrušeno svoje ruke i iskreno Ga zamoli za pomoć i otklanjanje nedoumica, nadajući se Njegovoj nagradi i pomoći. Ako je neodlučan u kupovini/prodaji neke vrijedne stvari, kao što je kuća ili automobil, u prihvatanju poslovne ili bračne ponude, ako ima nedoumicu oko putovanja, preseljenja iz jednog u drugo mjesto, upisivanja ovog ili onog obrazovnog smjera, i sl., rješenje za svoje dileme i nedoumice potražiće u istihari (savjetovanju, dovi, namazu). Rekao je Ibn Tejmija: „Nije se pokajao onaj ko se, prije donošenja neke važne životne odluke, istiharom obratio Stvoritelju, savjetovao sa ljudima a zatim ustrajao u tome. Rekao je Uzvišeni: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega." (Alu Imran, 159) U komentaru ovog ajeta Katade je rekao: „Nikada se ljudi nisu međusobno dogovarali/savjetovali, s ciljem postizanja Božijeg zadovoljstva, a da ih Allah, dželle šanuhu, nij uputio na ono što je najbolje za njih." Govoreći o istihari i mušaveri (dogovaranju, savjetovanju) imam Nevevi kaže: „Istihara je traženje pomoći/"savjeta" od Allaha a mušavera je traženje savjeta od umnih i učenih ljudi. I jedno i drugo je potrebno jer je čovjek, po svojoj prirod, slabo, nepotpuno i manjkavo biće. Kada se dvoumi u nekoj stvari, šta mu drugo preostaje, nego istihara i mušavera."

Dova koja se uči na istihari-namazu

Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, nas je učio istihari u svakoj situaciji, kao što nas je učio surama iz Kur'ana. Rekao je: 'Kada neko od vas bude htjeo nešto uraditi, neka klanja dva neobavezna rekata, a zatim kaže: 'Allahumme inni estehiruke bi 'ilmike, ve estakdiruke bi kudretike, ve es'eluke min fadlikel-'azimi. Fe inneke takdiru ve la akdiru, ve ta'lemu ve la a'lemu ve ente 'allamul-gujubi. Allahume in kunte ta'lemu enne hazel- emre (ovdje navesti konkretnu stvar zbog koje se klanja/uči istihara)hajrun li fi dini ve me'āši ve 'ākibeti emri (ili je rekao: 'ādžili emri ve ādžilihi)fakdurhu li summe jessirhu li summe barik li fīhi. Allahumme ve in kunte ta'lemu enne hazel-emre (ovdje navesti konkretnu stvar zbog koje se klanja/uči istihara) šerrun li fi dini ve me'āši ve 'ākibeti emri (ili je rekao: 'ādžili emri ve ādžilihi) fasrifhu 'anni vasrifni 'anhu, vakdur lijel-hajre hajsu kane, summerdini bihi."/U prijevodu: „Gospodaru moj, molim Te da me, Svojim sveznanjem, uputiš na ono što je dobro za mene i da me, Svojom svemoću, učiniš sposobnim za to, i molim te da mi otvoriš vrata Svog obilja, jer Ti možeš a ja ne mogu, Ti znaš a ja ne znam i Ti si Poznavalac svih tajni. Gospodaru moj, ako znaš da je ova stvar (ovdje spomenuti konretnu stvar) dobra za moju vjeru, život i moju budućnost (ili je rekao: moju sadašnjost i budućnost), odredi da se ona desi, pomozi mi i podari mi bereket u njoj. Gospodaru moj, ako znaš da bi ova stvar mogla biti štetna za moju vjeru, život i moju budućnost (ili je rekao: moju sadašnjost i budućnost), udalji je od mene i mene udalji od nje, odredi mi dobro u čemu god da je i učine me zadovoljnim sa onim što si odredio." (Buharija, 1166)

Način klanjanja istihare-namaza

1. Uzeti abdest, kao za svaki drugi namaz.

2. Učiniti nijjet za istiharu-namaz (u srcu).

3. Klanjati dva rekata, i na njima, nakon Fatihe, proučiti sure El-Kafirun na prvom i El-Ihlas na drugom rekatu.

4. Predati selam.

5. Podići ruke i skrušeno, prisutna srca, sa razmišljanjem i svješću o Allahovoj veličini i svemoći, obratiti se Allahu, dželle šanuhu.

6. Na početku dove zahvaliti Allahu, dželle šanuhu, pohvaliti Ga onako kako mu dolikuje, a zatim donijeti salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Najbolji salavat na Poslanika je tzv. ibrahimovski salavat koji se uči na tešehhudu: „Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala..."

7. Proučiti istihare-dovu.

8. Kada dođemo do riječi: Allahume in kunte ta'lemu enne hazel- emre, spomenut ćemo stvar u kojoj smo neodlučni i zbog koje klanjamo istiharu, a zatim ćemo proučiti ostatak dove. Naprimjer: „Allahume in kunte ta'lemu enne hazel- emre/Gospodaru moj, ako znaš da je ova stvar (kupovina auta, ženidba/udaja s tim/tom i tim/tom, putovanje u to i to mjesto) dobra za moju vjeru, život i moju budućnost, odredi da se ona desi, ... .

9. Donijeti salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na isti način kako smo to učinili prije dove.

10. Ovim je istihara-namaz obavljena. Ostaje da svoj slučaj prepustimo Allahu, oslonimo se na Njega, nastavimo tragati za onim što je dobro za nas i ostavimo se snova i unutrašnjih osjećaja, jer ni jedno ni drugo nema nikakav uticaj na konačan ishod naše istihare.

Čemu dati prednost, istihari (savjetovanju s Allahom) ili mušaveri(savjetovanju s ljudima)?

Među islamskim učenjacima postoji razilaženje da li, u slučaju postojanja nedoumice i neodlučnosti, dati prednost istihari ili mušaveri. Šejh Muhamed ibn Salih el-Usejmin u komentaru Rijadus-salihina, i to je jače mišljenje, preferira da se daje prednost istihari, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada neko od vas bude htjeo nešto uraditi, neka klanja dva neobavezna rekata, a zatim kaže..." Ukoliko i nakon istihare ostane ista nedoumica, ovaj učenjak smatra da isti postupak treba ponoviti još dva puta, a zatim se savjetovati sa ljudima, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svaku dovu ponavljao tri puta. Neki učenjaci smatraju da je potrebno ponavljati istiharu sve dok ne budemo sigurni da smo odabrali pravu stvar.

Korisne napomene

1. Navikavaj svoju dušu na istiharu u svakoj situaciji, bez obzira koliko ti se činila bezazlenom.

2. Budi ubjeđen da će te Allah uputiti na ono što je dobro za tebe, okreni se Njemu svim svojim bićem dok Mu upućuješ dovu i razmišljaj o njenim veličanstvenim značenjima.

3. Neispravno je učiti istihare-dovu nakon obaveznog (farz) namaza, nego je, za tu svrhu, potrebno klanjati dva posebna rekata.

4. Dozvoljeno je učiti istihare-dovu nakon dobrovoljnog namaza, kao što su redovni suneti, duha-namaz, ili bilo koja druga nafila, pod uslovom da se, prije stupanja u namaz, donese nijet za istiharu-namaz, u suprotnom istihara neće biti ispravna.

5. Dozvoljeno je klanjati istiharu-namaz u vremenima u kojima je inače zabranjeno obavljati namaz, ako postoji bojazan da bi moglo proći ono zbog čega klanjamo/učimo istiharu.

6. Ako žena zbog hajza ne može obaviti istiharu-namaz, a žuri joj se, u tom slučaju dozvoljeno je proučiti samo istihare-dovu.

7. Onome ko ne zna istihare-dovu napamet, dozvoljeno je da istu čita iz knjige ili sa papira, ali je svakako bolje naučiti ovu dovu.

8. Dozvoljeno je istihare-dovu učiti prije i poslije selama.

9. Nakon što obaviš istiharu-namaz, učini ono što si naumio učiniti i ustraj u tome, i nemoj čekati snoviđenje ili bilo šta drugo.

10. Dozvoljeno je, u slučaju da se ne pokaže bolja od dvije stvari, istiharu-namaz ponoviti.

11. Drži se teksta dove, onako kako je prenešena od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez dodavanja i oduzimanja.

12. Ne zaboravi da se nakon istihare savjetuješ sa mudrim i učenim ljudima, i gledaj da uvijek spojiš ove dvije stvari, istiharu i istišaru.

13. Niko ni za koga ne klanja istiharu, ali je dozvoljeno da roditelj, u svako vrijeme i na svakom namazu, dok je na sedždi ili nakon tešehhuda i salavata, zamoli Allaha, dželle šanuhu, da njegovom sinu ili kćeri podari bolju od dvije stvari.

14. Dozvoljeno je klanjati jednu istiharu za više stvari, ali je svakako bolje da za svaku stvar obavimo posebnu istiharu.

15. Istihara se ne klanja za zabranjene (haram) i pokuđene (mekruh) stvari.

 

Pripremio: Mr. Semir Imamović

(Saff.ba)