Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe

Promjena dolazi iz unutrašnjosti i dubine duše... ko je zadovoljan u duši, njemu i pripada zadovoljstvo, ko je nezadovoljan i srdit, njemu to i pripada. Ko sluti i nada se dobru, dobro će i susresti, a ko iščekuje zlo, to će ga i naći...

Sreća izvire iz ljudske duše, jer je sreća zbir osjećanja i emocija koje duša doživljava onda kada gleda svijetlu stranu ljudskog života. Čovjek će biti nesretan onda kada gleda samo tamnu stranu života, voljet će onoga čija lijepa svojstva i osobine sagleda i upozna, a prezirat će onoga ko pokaže svoja loša svojstva, koji vara i u koga nema povjerenja.

Radost izvire iz duše onda kada je čovjek ispuni nadom, optimizmom, lijepim mišljenjem, plemenitom nadom, iščekivanjem izlaza i zadovoljstvom odredbom. A tužan je onaj koji je svoju dušu ispunio očajem, beznađem, neuspjehom, lošim mišljenjem, natopio lošim i iščekuje samo loše.

Ko promijeni loše što je u njegovoj duši, pokaje se i vrati Allahu, bit će mu otvorena vrata: A oni koji su se radi Nas borili, Mi ćemo ih na puteve naše uputiti... A oni što su se od Allaha okrenuli i odbacili uputu, oni će zalutati: A nakon što su oni skrenuli, Allah je učinio da i njihova srca skrenu...

Ko bude nastojao da u svojoj svijesti ozdravi i sačuva svoje tijelo bolesti, doćiće mu Allahova milost i Allah će mu ukazati Svoju zaštitu. Ko se bude pesimistički ponašao i čekao samo ono što je loše, bit će zasut problemima i nedaćama.

Poslanik, s.a.v.s., je obišao nekog beduina kome se povećala temperatura, te mu kazao: „Nema problema, akobogda, to te Allah čisti od grijeha.“ Ali ovaj beduin nije prihvatio ovako optimističnu prognozu, već je rekao: „Ne, naprotiv, to je groznica koja plamti protiv oronulog starca vodeći ga u grob.“ Poslanik, s.a.v.s., reče: „Dobro, onda je tako.“ (Buhari)  Sve dok čovjek to bude sebi želio, tako će mu i biti.

Dva pjesnika, jedan pesimista i drugi optimista su uhapšena i bačena u tamnicu zajedno. Ovaj optimista je pogledao kroz prozor i ugledao nebo puno zvijezda, te se nasmijao. Dok je ovaj pesimista pogledao u blato na putu, te je zaplakao.

U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., beduini su dijelili imetak na Allahovom putu. Neki od njih su dijelili da i se probližili Allahu, a neki samo iz gordosti i dopadljivosti. Prvi su za to svoje udjeljivanje zaradili nagradu, a drugi kaznu, a postupak i jednih i drugih je isti. Ali krajnji rezultat je različit zbog onoga što su nosili u sebi, u svojim dušama.

Doista, jedna od najsnažnijih poruka su riječi: „Tvoj život je djelo tvojih misli, nije ništa drugo do ljubav ili mržnja koju ti proizvodiš.“

Doista, oko zadovoljstva mahanu ni jednu ne vidi

K'o što oko srdžbe i nezadovoljstva sebe u svemu vidi.

Uzvišeni Allah je znao vjerovanje koje je ispunjavalo srca Poslanikovih ashaba, te je u njih spustio smiraj i spokojstvo. A znao je i ono što su krila srca munafika, te ih je ispunio uznemirenošću.

Srca ashaba bila su poput svjetionika što su prenosila svjetlos nebesku, dok su srca drugih postala smetlišta na kojima se odlažu satruhli leševi.

Čovjek koji je u zabludi ne može krenuti pravim putem sve dok ne krene on lično s prvim korakom, dok ne krene ka uputi, ka svjetlu: „Ko mi dođe idući, Ja ću njemu trčeći.“ (Buhari, Muslim) Čovjek koji je na uputi neće krenuti ka zabludi ni zbog čega drugog do zbog svoje namjere da skrene s pravog puta i lošeg uvjerenja: Da je Allah u njima vidio kakvo dobro, učinio bi ih da čuju...

Čovjeku koji živi u blagodatima trajat će te blagodati sve dok ih ne odbaci svojim negiranjem i zamijeni nezahvalnošću: Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći da očekuju nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to će teška propast biti!

Nesreća će trajati sve dok se čovjek ne pokaje i ne okrene Allahu: Pa su se oni pokajali, te smo ih Mi u užicima neko vrijeme ostavili...

Ovo je Allahov zakon,a Allahov zakon se ne mijenja. Čovjek upravlja sobom, ako vlada pravedno i ispravno, njegova vlast i ugled će opstati: I vlast njegovu učvrstili...

Kada se vladar promijeni, počne činiti nepravdu svojim podanicima, nanositi im nepravdu i biti nasilan u svojoj vlasti, onda se njegova država ruši i on propada: To su njihove kuće koje su uništene zbog nasilja koje su činili...

Ništa se neće promijeniti sve dok ti ne promijeniš ono što je u tebi...


Priredio: doc. dr. Semir Rebronja


IMLTV.PRESS