Abdullah ibn Abdulmuttalib, otac Allahovog poslanika

Ime: Abdullah ibn Abdulmuttalib ibn Hašim ibn Abdumenaf ibn Kusajj ibn Kilab.

Otac: Abdulmuttalib ibn Hašim.

Majka: Fatima bint Ebu Vehb ibn Amr ibn Aiz ibn Imran ibn Mahzum ibn Jekaza ibn Murre, iz kurejšijske porodice (klana) Mahzum.

Kunja: Ebu Muhammed (otac Muhammeda).

Nadimci: Ez-Zebih (Žrtva), njegov najpoznatiji nadimak o kome će kasnije biti riječ; Es-Sejjid (Vođa, Predvodnika); Validu-r-Resul (Roditelj Poslanika), Ebu-r-Resul (Otac Poslanika) itd.

Djed po ocu: Hašim ibn Abdumenaf ibn Kusajj.

Nena po ocu: Selma bint Amr ibn Zejd ibn Lebid ibn Hidaš ibn Amir ibn Ganem en-Nedždžarijja (tj. iz porodice Nedždžar), iz medinskog plemena Hazredž.

Djed po materi: Ebu Vehb ibn Amr ibn Aiz.

Nena po materi: Umejra bint Sahr ibn Habib ibn Haris ibn Sa’lebe ibn Mazin ibn en-Nedždžar.

Amidže: Esed, Nadle, Ebu Sajfijj.

Tetke po ocu: Eš-Šifa’, Halida, Daifa, Rukajja.

Dajdže: Vehb, Huzn, Hubejre, Jezid.

Tetke po majci: Atika.

Braća: Haris, Zubejr, Ebu Talib, Ebu Leheb, Hamza, Mukavvem, Gajdak, Abbas, Dirar.

Sestre: Ummu Hakim, Berra, Erva, Atika, Umejma, Safijja.

* Njegova braća i sestre po ocu i materi su: Zubejr, Ebu Talib, Ummu Hakim, Berra, Erva, Atika, Umejma.

Sin: Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.s.

Supruga: Amina bint Vehb ibn Abdumenaf ibn Zuhre ibn Kilab ibn Murre ibn Ka’b.

Rođenje: Rođen je u Mekki 18 godina prije Godine slona, što odgovara 553. godini n.e. Prema drugom mišljenju rođen je 25 godina prije Godine slona, što odgovara 546. godini.

Odrastanje: Odrastao je u Mekki u kući svoga oca Abdulmuttaliba, tadašnjeg vođe Kurejšija, koji je bio zadužen za ugošćavanje gostiju i hadžija, te rješavanje međuljudskih sporova. Abdullah se već u djetinjstvu isticao svojim izuzetno lijepim ponašanjem, te je stoga bio najomiljenije dijete svome ocu i veoma omiljen među Kurejšijama.

Zanimanje: Abdullah se bavio trgovinom zajedno sa svojim ocem, što je bilo uobičajeno zanimanje Kurejšija.

Ženidba: Abdulmuttalib je svoga sina Abdullaha oženio Aminom, kćerkom Vehba, suprugom koja se odlikovala porijeklom, plemenitošću i ljepotom, iz porodice (Benu) Zuhra. To je učinio zbog istog razlog zbog kojeg će kasnije nazvati svoga unuka od Abdullaha imenom Muhammed, što smo već spomenuli. Naime, Arapi su od nekih hrišćana i jevreja načuli da je u njihovim svetim knjigama nagoviješten dolazak posljednjeg Allahovog poslanika i da je jasno naglašeno da će se zvati Muhammed. S druge strane, Kurejšije su prenosili predaju sa koljena na koljeno da će se u porodici Zuhra roditi dijete koje će predvoditi Kurejšije. Zbog toga je i Abdulmutallib oženio Abdullaha iz porodice Zuhra i zbog toga je i dao ime svome unuku Muhammed, jer se potajno nadao da će Uzvišeni Allaha njegovom unuku Muhammedu podariti tu čast i učiniti ga posljednjim poslanikom i predvodnikom Kurejšija, što se i ostvarilo. Ženidba Abdullaha Aminom se desila možda 566. godine.

Nadimak Ez-Zebih i priča o žrtvovanju: Abdullah je, slično svome pretku Ibrahimu, a.s., ponio nadimak Ez-Zebih (Žrtva, Žrtvovani). Naime, Abdulmuttalib je prvobitno imao samo jednog sina Harisa, tako da su krenula govorkanja. Stoga se Abdulmuttalib zavjetovao da će, ako dobije desetero sinova, jednog od njih žrtvovati. Tako je dobio deset sinova. Hamzu, r.a., zadnjeg sina, dobio je 569. godine. Poslije je pozvao svoje sinove i saopćio im svoj zavjet. Oni su se, kao poslušni sinovi, složili sa zavjetom koji je njihov otac dao. Potom je bacio kocku, kako bi odredio koga će žrtvovati – kocka je pala na Abdullaha, njegovog miljenika. Abdulmuttalib je uzeo Abdullaha i otišao kod Ka’be. Htio je da žrtvuje sina, ali su ga Kurejšije spriječile, posebno njegove dajdže iz porodice (Benu) Mahzum. Onda je Abdulmutallib upitao Kurejšije za savjet kako da se oslobodi zavjeta. Kurejšije su ga nasavjetovale da ode do vračare. Vračara je kazala: Baci strelicu između Abdullaha i deset kamila. Ako strelica izađe na kamile, žrtvuj ih, a ako izađe na Abdullaha, dodaj još deset kamila. Tako je strelica deset puta izlazila na Abdullaha, dok broj deva nije došao do stotinu, kada je, konačno, strelica izašla na deve. Time je stotinu deva žrtvovano, Abdullah je spašen žrtvovanja, a Abdulmuttalib je ispunio zavjet.

* Od tog dođaja iz 569. godine krvarina za ubistvo kod Arapa povećana na 100 deva, nakon što je bila 10 deva. Kada je islam došao, on je potvrdio dotičnu praksu.

* Muhammeda, a.s., su imali običaj zvati: Sin dvije žrtve (Ibnu-z-zebihajn). (Bilježi ga Hakim) Prva žrtva je Ismail, a.s., sin Ibrahima, a.s., i predak Muhammeda, a.s., koji je spašen žrtvovanjem ovna, a druga žrtva je Abdullah ibn Abdulmuttalib, otac Muhammeda, a.s., koji je spašen žrtovanjem 100 deva.

Preseljenje na ahiret: Dok je supruga Amina bila trudna sa Muhammedom, a.s., Abdullah je u avgustu/septembru 570. godine, u mjesecu redžebu, otišao u Šam (Levant) radi trgovine. Pri povratku se razbolio, te je svratio u Medinu kod svojih dajdži iz porodice Nedždžar. Tu je i preselio na ahiret u septembru/oktobru 570. godine, u mjesecu ša’banu. Ukopan je u kući Nabiga el-Dža’dija, jednog čovjeka iz porodice (Benu) Adijj ibn en-Nedždžar. Tako je Muhammed, a.s., postao siroče (jetim), dok je još bio u utrobi majke, koja je bila u drugom mjesecu trudnoće.

* Postoje i druga mišljenja kad je h. Abdullah preminuo. Tako je, prema jednom mišljenju, preminuo dok je h. Amina bila u četvrtom mjesecu trudnoće, prema drugom mišljenju, dok je bila u šestom mjesecu, prema trećem mišljenju, dok je bila u osmom mjesecu trudnoće, prema četvrtom mišljenju, nekoliko sedmica prije rođenja Muhammeda, a.s.

Priredio: Jusuf ef. Džafić, dugogodišnji imam, škola Kur'ana, MIZ Tuzla


IMAM.BA