Da li se precjenjujemo?

Zamisli da si umro/la… Ko bi osjetio tvoj nedostatak? Koliko ljudi bi te spomenulo po dobru koje si im činio?
 
Možeš žaliti samo za onim što ti nešto znači. Bol i žalost za gubitkom ili nedostatkom nekoga je proporcionalna važnosti koju (je) neko ima(o) za života.

Ako bi za tobom, realno, žalila samo tvoja porodica onda si samo njima i bio važan.

Živiš u uvjerenju da bi se bez tebe svijet tvoje porodice, tvoje djece, bračnog druga. roditelja,… okrenuo naglavačke. A da li je to tako?

Obično misliš, ako ikada i misliš o ovome, isključivo u materijalnim okvirima. Brineš i nastojiš porodici obezbijediti, kako se to kaže, krov nad glavom. Nastojiš iza sebe ostaviti što više imetka onima koji će, po tvojoj procjeni, iza tebe ostati. Ovo izgleda smiješno kada znaš da nemaš ama baš nikakav čvrst dokaz da ćeš živ/a dočekati sutrašnji dan. Zar ne?

Nastojiš svim silama sakupljati materijalna dobra i uhrpavati ih i, na neki način, podcjenjivati sposobnost onih koji će iza tebe ostati da to sami za sebe neće znati uraditi. Ili pak sumnjajući da će Bog dragi ostaviti zaboravljenim tvoje najbliže nakon što budeš pozvan da se vratiš tamo gdje svi na kraju krajeva – idemo.

Bezbroj je primjera da su ljudi preselili sa ovoga svijeta i iza sebe ostavili djecu a da im nisu uspjeli obezbijediti materijalne preduvijete za tzv. normalan život. Sasvim je sigurno da je život, u nekim njegovim aspektima, za takvu djecu bio složeniji nego za one koji su odrasli uz roditeljsku brigu i pažnju, ali je to samo bila prolazna životna faza.

Često se, u materijalnom smislu, porodica sredi i stvari krenu nabolje nakon smrti oca ili majke.

Tvoja priroda je da precjenjuješ svoju ulogu u životima drugih ljudi. Što više uveličavaš i precjenjuješ svoju ulogu u materijalnom aspektu života drugih ljudi to govori o tvome pogrešnom razumijevanju (vječnog) života.

Ne pridaji sebi važnost koju nemaš. Ne umišljaj da ti hraniš djecu svoju, porodicu svoju. Ti samo imaš ulogu u tome. Ti si samo jedna karika u lancu ostvarenja Allahove odredbe ili most preko kojeg oni dobijaju ono što im je Bog dragi već propisao. Kada ta karika bude prekinuta biće zamijenjena drugom ili kada taj most bude srušen, preko drugih će se nastaviti ostvarivati Allahov plan.

Zato je najvažnije da brinući o drugima u biti brineš o sebi.
Kako je to moguće?

Tako što ćeš činiti dobro drugima radi Allaha očekujući njegovu nagradu zbog toga. Nastojati da budeš most preko kojeg će Bog dragi ostvarivati i realizirati Svoj plan za što veći broj ljudi.

Kada preseliš da tvoj nedostatak osjeti što veći broj ljudi. Da te pamte po dobru i da te u svojim dovama spominju.

Priredio: Sabahuddin Sijamhodžić

IMAM.BA