Omer ibn el-Hattab r.a. - 1. dio

 Njegovo ime i porijeklo 

Omer je sin Hattabov, a on Nufeov, a on Abdul-Uzzaov, a on Rebbah-ov, a on Abdullahov, on Kirtov, a on Rezahov, a on Adijjev, a on Ka’bov, a on Luejja el-Kurejšija el-Adevijja. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. Njegova majka zvala se Hansema, a bila je kćerka Hašima ibn el-Mugire ibn Ab-dullaha ibn Omera Mahzuma, Ebu-Džehlovog amidže. Omer vodi pori-jeklo,dakle,od plemena Adijj ibn Ka’b, ogranka Kurejšiskog plemena Adnan.

 Ono je bilo manje poznato i dosta siromašnije od plemena: Hašima,U-mejjeta, Tejma i Abduš-Šemsa, zato nije imalo nikakvih vjerskih zaduž-enja u časnoj Ka’bi. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siromašno. Želeči da namire manjkavost u ljudstvu i imetku, krenuše na čelu s Omerom ibn el-Hattabom da se žene po više puta.Također, okrenuše se učenju čitanja, pisanja i dadoše se u izučavanje raznih nauka tog vremena. Zahvaljujući opširnosti znanja i mudrosti koje su stekli, uspjeli su postati poslanici međe plemenima i suci u parnicama. Obrazovanje im dade ugled među Kurejšijama.
Tako pripadnici plemena Adijj ibn Ka’b, na čelu sa Omerovim ocem, preuzeše ulogu koordinatora u odnosima sa plemenimau rješavanju poblema i međusobnim pregovorima. Ljudi ovog plemena bilu su riječiti, poznavali su dobro arapski jezik i mudrost. Kao mudar čovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl, sin Omerovog amidže, koji je napustio obožavanje kipova i kumira i pozivao u obožavanje Jednog Allaha. Odbijao je jesti meso životinja koje su žrtvovane kipovima. Bio je ustrajan u pozivanju na uništavanje širka i vraćanje izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri.

Omerova rodbinska veza s Allahovim Poslanikom, a.s., od osmoga koljena. Naime,Adijj je osmi Omerov djed, a on je brat osmoga po redu Poskanikovoga, s.a.v.s., djeda Murrea.

Ličnost 

 Omer ibn el-Hattab, r.a., bijaše strog i odlučan, obdaren znanjem i snagom. Odgojen je u siromaštvu i teškim životnim prilikama.Njegov je otac bio strog prema njemu. O njegovoj osorosti i grubosti priča i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dadžnan, mjesta obraslog gustim drvećem. “La ilahe illellah” (Nema b-ožanstva osim Allaha)”, reče: “Čuvao sam očeve deve u ovoj dolini. Nosio sam vuneni ogrtač s prorezom sprijeda. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao, a udarao bi me kada nebi radio. Noć me je zaticala,a samo Uzvišeni Allah iznad mene bio.”

Na Omera je jak uticaj ostavila očeva narav. Oponašao ga je ophodeći strogo i ozbiljno. Želio se dokazati među mladićima Meke i da u nečem bude iznad njih, kao što su oni bili u prednosti po veličini imetka i porijeklu. Posvetio se nauci i isčitavanju pisane mudrosti,pamtio je stihove i prozu tog vremena.Bio je od malobrojnik koji si znali čitati i pisati. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali čitati i pisati kada je počela objava Muhammedu ibn Abdullahu, s.a.v.s.

Omer je od djetinjstva volio jahanje konja, strljaštvo, mačovanje i učestovanje u takmičenjima. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmičare tog vremena. Bio je izzetno visok preko dva metra, čvrste građe, jakih mišića. Imao je svijetlu crvenkastu kosu, bijel ten. Bio je ljevoruk. Kada bi išao, žurio bi u hodu tako da je izgledalo kao da trči, pa bi zaostao onaj ko bi išao sa njim.

‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu, a među njima i čovjeka koji ih je sve nadvisivao. Pitao je o njemu, pa mu je rečeno da je to Omer ibn el-Hattab. Po izgledu, visini, snazi tijela, riječitosti i crvenilu kose najviše mu je lično Halid ibn el-Velid, tako da ih je na prvi bilo teško raspoznati. Dijetinjstvo u neimaštini uticalo je,pa je čuvao svoj imetak. Siromaštvo ga je pratilo cijeloga života pa je štedio na sebi, a prema drugim muslimanima je bio darežljiv. Volio je umjerenost u djelima i nije se rasipao bez potrebe.

Po preporuci Ebu-Bekra, r.a., Omer je izabran za halifu, a prva dova ko-ju je proučio bila je:
“Bože moj, ja sam grub pa me učini blagim. Bože moj, ja sam slab, pa me osnaži. Bože moj, ja sam škrt, pa me učini darežljivim.” Pored sve svoje žestine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsječnosti u ophođenju s ljudima, u vrijeme svoga hilafeta Omer ibn el-Hattab bio osjećajan prema ljudima, blag prema nemoćnima, nježan prema siromašnima, plemenit prema nevoljnicima. Nije razmišljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra, već je većinu svoga imetka podjelio potrebnima.

Primanje islama

Omer, r.a., je odrastao u siromašnoj porodici. Bio je žestoki neprijatelj mijenjanja tadašnjih obicaja i njihovih nosilaca, Arapa. Kada je primijetio da Islam jaca, i da ima sve više i više pristalica, odvažio se i opasao sabljom i krenuo da ubije Poslanika, s.a.v.s. Na putu ga srete Neim bin Abdullah koji ga upita gdje ide. "Hocu da ubijem onog vjerolomnika Muhammeda, koji zavadi Kurejšije i osramoti njihovu vjeru i njihova božanstva proglasi ništavnim. Hocu ga ubiti!" - odgovori Omer. Neim ga upita da li zna da su mu i sestra i zet prihvatili Muhammedovu vjeru. Omer se tada još više razbjesni i krenu prema kuci svoga zeta. Približavajuci se kuci cuo je cudan govor. Zalupao je na vrata svoje sestre. Kod njegovog zeta i sestre tada je bio daija Habbab bin Eret, r.a., i ucio im suru Ta ha. Kada su culi da Omer lupa, odmah su prestali i sakrili su sahifu na kojoj je bila sura. Sestra mu je otvorila vrata, te on odmah pode da ih ispituje i traži listove koji su uceni. Ona mu ih dade, te Omer pode citati. Citao je i citao. "Kako je divan i castan ovaj govor!" - uzviknu Omer. Tog momenta se u Omeru prelomi koplje nevjerstva i on upita :"Gdje je Muhammed da idem da primim Islam pred njim". "Sa ashabima je u jednoj kuci kod Safe". Omer se zaputi ka Poslaniku, s.a.v.s. Dode do Poslanika, tu izjavi svoje svjedocenje da NEMA DRUGOG ISTINSKOG BOŽANSTVA OSIM ALLAHA I DA JE MUHAMMED NJEGOV ROB I POSLANIK.

Prije ovog cuvenog dogadaja, Poslanik, s.a.v.s., je cinio dovu Allahu, dž.š., da pomogne Islam sa jednom od dvojice: Omer bin Hattabom ili Ebu Džehlom. Allahu je bio draži Omer bin Hattab i njime je pomogao Svoju vjeru na dunjaluku.

Abdullah bin Mes'ud, r.a., je rekao o Omerovom primanju Islama: "Omerovo primanje Islama bilo je pomoc, njegova hidžra bila je pobjeda, a njegova vladavina milost. Gledao sam nas, nismo mogli klanjati kod Ka'be sve dok Omer nije primio Islam. Pa kada je to ucinio, borio se s mušricima dok nas nisu ostavili na miru, pa smo klanjali."

Bio je sa Poslanikom, s.a.v.s., u najtežim trenucima za Islam i muslimane. Njegova narav je bila takva da nikome nije laskao i nije se stidio istine. Zbog svega toga Poslanik, s.a.v.s., ga je cesto zaduživao raznim funkcijama. Ubrajao se u najvece ucenjake medu ashabima. U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: ¨Vidio sam u snu da mi je donesena caša mlijeka, pa sam se napio iz nje, a ostatak sam dao Omeru bin el-Hattabu." Upitali su: "Kako to tumaciš, o Allahov Poslanice?" "Mlijeko je znanje" - odgovori on.(muttefekun alejh)

Omer, r.a., je poslije govorio:"Prije nego sam primio Islam, bio sam u vecoj zabludi od magarca svoga oca".

 

Nastavlja se inšAllah

Uredio i prilagodio: Aldin Arnaut

Preuzeto iz knjige: IZ ŽIVOTA ASHABA autora: Dr. Hilmi Ali Ša 'bana

Islammylife.tv