Ko je pravi vjernik?

Nakon završetka kratkog komentara o stubovima islama navedenim u Džibrilovom hadisu, u ovom tekstu sažeto ćemo se dotaknuti ostalih pitanja iz spomenutog hadisa, a prije svega govorit ćemo o imanu.

Šta je to iman?


U jezičkom smislu iman – vjerovanje, označava potvrdu i priznanje koje zahtijeva prihvatanje i poslušnost bez imalo sumnje.


U terminološkom (šerijatskom) smislu, iman je izgovaranje riječima, potvrđivanje srcem i praktično djelovanje dijelovima (udovima) tijela, povećava se s pokornošću, a smanjuje s griješenjem.


Ovo je definicija imana koju zastupaju sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata i koja je u suprotnosti sa definicijom murdžija[1] koji kažu da je iman potvrđivanje srcem ili samo potvrđivanje srcem i izgovaranje riječima, a da rad ili djela ne ulaze u okvire imana, što je potpuno neprihvatljivo mišljenje.


Nije moguće da čovjek bude vjernik a da ne radi djela, pa čak ako bi iman potvrđivao verbalno i srcem, osim ako ima opravdanje koje ga onemogućava u tome, jer Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur'anu spomenuo je iman zajedno s činjenjem djelâ, a nije se zaustavio samo na spominjanju imana.


Kaže Uzvišeni: "Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje (iman) im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im mi dajemo udjeljuju. Oni su zaista pravi vjernici." (El-Enfal, 2–4)


"Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni." (El-Hudžurat, 15)


Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko dijelova, a njegov najbolji dio jesu riječi 'nema boga osim Allaha – la ilahe illallah', a najmanji vid jeste skloniti prepreku s puta, a i stid je dio imana." (Bilježe imami Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime)
Dakle, u hadisu se spominje da se iman sastoji od tri dijela: izgovaranja riječima (a najbolji su riječi "nema boga osim Allaha"), činjenje djela (najmanji vid je skloniti prepreku s puta) i potvrđivanje srcem (i stid je dio imana).


Stoga, ko u potpunosti ostavi činjenje djela, iako je u mogućnosti da ih radi – takav nije vjernik, a onaj ko ostavi neka djela – takav može da bude nevjernik (kafir), a u nekim slučajevima može da bude s nedostacima (manjkavostima) imana (ovisno o kojem se djelu radi).


Obavezno je da se spoje islam kao spoljašnje (vanjsko) i iman kao unutrašnje ispovijedanje vjere. Tako, ko se u ispovijedanju vjere zadovolji samo s islamom, bez imana – takav čovjek je licemjer (munafik), jer su licemjeri "muslimani" u spoljašnjem smislu ispovijedanja vjere: klanjaju, poste i prakticiraju stubove islama, međutim, u njihovim srcima nema imana te će tako biti na najnižem stepenu u Vatri, kao što se navodi u 145. ajetu sure En-Nisa,


Također, ko vjeruje srcem, a ne potvrđuje djelima i ne izgovori šehadet – takav nije vjernik jer iman samo u srcu nije dovoljan, nego je on samo jedan dio, te mora biti potvrđen i riječima i djelima, a ako ne bude, pa doista su i mnogobošci vjerovali u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a također židovi i kršćani vjeruju u svojim srcima u ispravnost Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, Objave, ali negiraju to svojim postupcima u spoljašnosti.


Kaže Uzvišeni: "Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego zulumćari poriču Allahove riječi." (El-En'am, 33)
Čak je i amidža Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Talib, koji je bio mnogobožac, spjevao u stihovima:


"Znao sam da je vjera Muhammedova najbolja vjera,
od svih vjera među ljudima..."[2]


Dakle, znao je da je najbolja vjera na dunjaluku vjera islam, ali nije izgovorio šehadet, jer da je izgovorio, morao bi se odreći vjere svog naroda, a to nije želio. Tako mu je na smrtnim mukama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O, amidža, reci: 'La ilahe illellah'!" Ebu Džehl i oni koji su bili s njim rekoše: "Zar ćeš napustiti vjeru Abdulmuttaliba?", a na kraju reče: "On je na vjeri Abdulmuttaliba." (Bilježe imami Buhari i Muslim)


Umro je a nije izgovorio šehadet i bit će od stanovnika Vatre, bez obzira što je u srcu znao istinu.

 

Napomena:

(Ovo je 5. dio komentara Džibrilovog hadisa, a u narednom tekstu slijedi nastavak, uz Allahovu pomoć)

[1] Murdžije su sekta ili grupacija, kaže se da su dobili ime po el-irdžau, tj. odvajanjem rada (djela) od onoga što se naziva imanom, a neki kažu od er-redža, jer oni kažu da čovjeku koji posjeduje iman ne šteti griješenje, kao što nema koristi pokornost s nevjerstvom (kufrom).

[2] Imam Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje.

 

Priredio: Nermin Avdić

(Minber.ba)